Ovo je zimzelena grmolika biljka koja voli sunčano ili polusjenovito mjesto. Može narasti 20-50 cm, a rijetko dostigne i do 1 m visine.

Cvjetovi mogu biti ružičasti, bijeli, crveni ili ljubičasti.

Sazrijevanjem plodova količina tanina u njima se smanjuje. Osim u medicini rabi ih se u industriji kože za štavljenje.
 

E181 je kod tanin kao aditiv u hrani.

Ljekovitost tanina i njihova uporaba je višestruka:
 

• posjeduju protubakterijska i protugljivična svojstva;
• sužavaju krvne žile;
• ublažavaju i liječe proljev;
• djeluju protiv trovanja različitim tvarima i dr.

Grmolika trajna biljka mirisnih zimzelenih listića sa sitnim svijetloplavim cvjetićima. Listovi su naspramni, sjedeći, čvrsti, kožasti, vrlo uski, a dugi 2-3 cm. Gornja strana listova je tamnozelena, a donja je sivobijele boje i lagano pustenasta.

Između ogranaka, razvijaju se pršljenasto na maloj peteljci maleni ljubičastoplavi cvjetovi.

Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Cvjeta od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate i po drugi puta.

U cvjetovima, listovima i grančicama sadrži eterična ulja, čija kvaliteta ovisi o klimi i o sunčanim i zaštićenim položajima.

Rasprostranjen je po sunčanim i kamenitim krajevima hrvatskog obalnog područja i otoka. Često se uzgaja po vrtovima i cvjetnim loncima, ali je vrlo osjetljiv na mraz, pa ga u sjevernim krajevima treba štititi od hladnoće. Raste na čitavom priobalnom području Mediterana, od Portugala do Male Azije i Crnom moru.

Upotrebljavaju se cvjetovi ružmarina (Flores rosmarini), izdanci u cvatu (Herba Rosmarini), a najčešće se sabiru listovi (Folia Rosmarini). Listovi se sabiru ljeti, režu se grane i stave sušiti. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Oleum Rosmarini). Cvjetovi i biljka u cvatu sabiru se u travnju i svibnju i suše u hladu. Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina.

Ružmarin se mnogo koristi u južnoeuropskoj kuhinji premda njegov žestok okus po kamforu nekima ne odgovara. Ako se štedljivo koristi, izvrstan je začin za juhe, pirjano povrće, meso, sve vrste pečenja i mekih sirova. Najbolje je u jelo staviti stručak, koji se kada jelo poprimi odgovarajuću aromu, izvaditi. Mogu se i listići odvojiti i sitno nasjeckati i dodati u zgotovljeno jelo.

Listovi su igličasti, bodljikavi, vazdazeleni, 1-2 cm dugi, smješteni po 3 u pršljenu. U pazušcima listova razvijaju se sitni dvodomni cvjetovi. Cvate u travnju i svibnju, a plodovi dozrijevaju u jesen sljedeće godine.
 

Narodna ime za običnu borovicu: smreka, obična borovica, kleka, smrekva, smrekovica, smrekva crna, kadik, fenja, brinje, brinj, resnica, smrič, smrička, smriška, borovica, brin, smrek, smrekva črna, smrkovina, smrkva, šmrč, šmreka.

Primjena nevena u terapijske svrhe poznata je još od Starog Egipta, odakle se proširila u Europu.
 

Koristi se za liječenje bolesti kože, a upotrebljava se i kao začin.

Također postoji nekoliko hibridnih vrsta. Metvica aromatična biljka, koja raste do visine od 10 do 120 cm, listovi su većinom tamno zelene boje.

Vrste

• Mentha aquatica
   
• Mentha arvensis
   
• Mentha arvensis var. sachalinensis
   
• Mentha asiatica
   
• Mentha australis
   
• Mentha canadensis (syn. M. arvensis var. canadensis)
   
• Mentha cervina
   
• Mentha citrata (syn. M. odorata)
   
• Mentha crispata
   
• Mentha cunninghamii
   
• Mentha dahurica
   
• Mentha diemenica
   
• Mentha gattefossei
   
• Mentha grandiflora
   
• Mentha haplocalyx
   
• Mentha japonica
   
• Mentha kopetdaghensis
   
• Mentha laxiflora
   
• Mentha longifolia
   
• Mentha pulegium
   
• Mentha requienii
   
• Mentha sachalinensis
   
• Mentha satureioides
   
• Mentha spicata (syn. M. viridis)
   
• Mentha suaveolens (syn. M. rotundifolia)
   
• Mentha vagans
   

Odabrani hibridi

• Mentha × dalmatica (M. arvensis × M. longifolia)
• Mentha × dumetorum (M. aquatica × M. longifolia)
• Mentha × gracilis (M. arvensis × M. spicata)
• Mentha × maximilianea (M. aquatica × M. suaveolens)
• Mentha × muelleriana (M. arvensis × M. suaveolens)
• Mentha × piperita (M. aquatica × M. spicata) – Peppermint
• Mentha × rotundifolia (M. longifolia × M. suaveolens)
• Mentha x smithiana (M. aquatica × M. arvensis × M. spicata)
• Mentha × verticillata (M. arvensis × M. aquatica)
• Mentha × villosa (M. spicata × M. suaveolens; syn. M. cordifolia)
• Mentha x villosonervata (M. longifolia × M. spicata)

Česta je livadska biljka. U pučkoj medicini koristi se kao gorko sredstvo, kolagog, aperitiv te za smanjivanje masnoće u krvi. Maslačak je također jestiv, tj. listovi kada su obareni, i uzgaja se kao jestiva biljka u mnogim zemljama svijeta.

Puzeći grmić s brojnim izdancima i vriježama, grančice su mu uspravne, a listovi uski elipsasto sivo - zeleni s kratkim peteljkama, goli ili obrasli dlakama.

Sitni svijetlocrveni do tamnocrveni cvjetovi razvijaju se na vrhovima ogranaka, a biljka u vrijeme cvatnje ima posebno ugodan aromatičan okus i miris. Poznat je veliki broj broj samostalnih oblika majčine dušice, ali ih nestručnjaci ne razlikuju i Thymus serpyllum je zapravo skupno ime za različite oblike i vrste, koje su međusobno povezane križancima i prijelaznim oblicima.

Majčina dušica raste po suhim i sunčanim mjestima, na livadama, pašnjacima i na kamenju. U Hrvatskoj je vrlo rasprostranjena. Često se pojavljuje u većim skupinama uzduž međa, na suhim rubovima šuma, sunčanim mjestima bez stalne vlage i sjene. Odlična je pčelinja paša.

Cvate čitavo ljeto i sabire se čitava biljka (odreže se srpom) bez korijenja i osušenih dijelova biljke. Osušena biljka sadrži oko 0,6% eteričnog ulja (Oleum Serpylli), koje se sastoji pretežno od cineola, a najvažniji sastojak ulja, timol, zastupljen je u manjoj količini.

Poput sličnog timijana koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, paštetama, ribi, salatama, umacima i juhama. Pretpostavlja se da neutralizira jako masna jela. Nadzemni dio biljke se tijekom cijele godine može koristiti za pripremanje čajeva i napitaka. Majčina dušica je poznata i u biljnoj medicini kao ljekovita biljka i koristi se za pripremanje ljekovitih pripravaka.

U mediteranskoj kuhinji je čest začin, a sadrži različita eterična ulja koja se koriste u kozmetici.