Bubrezi (lat. ren, gr: νεφρό, nephro) parni su žljezdani organ mokraćnog sustava. Smješteni su retroperitonalno, odn. iza potrbušnice. Desni bubreg leži nešto niže od lijevog.
Bubreg je duguljasti organ oblika graha.
Kod normalno razvijenog bubrega, površina je glatka, crvenkasto-plava. Bubreg je ovijen vezivnom čahurom, a oko čahure se nalazi sloj masnog tkiva koji održava toplinu i učvršćuje bubreg, zajedno čine tzv. bubrežnu (Gerota) fasciju (nazvanu prema Dimitrie Gerota). Do bubrega dolaze štetne ili suvišne tvari koje se potom izlučuju iz tijela.
Osnovna građevna jedinica bubrega jest nefron. Svaki bubreg sadrži otprilike milijun nefrona. Nefron započinje u bubrežnoj kori Malphigijevim tjelešcem, koje se sastoji od spleta krvnih žila-glomerula. Glomerule su smještene u Bowmanove čahure. U čahuru ulazi arteriola afferens, i stvara glomerul. Iz čahure izlazi arteriola efferens. Rad bubrega nadopunjuje koža.
Ciste na jajnicima su vrećice ili džepići ispunjeni tekućinom koje nalazimo u jajniku ili na njegovoj površini.
Jajnici su parni organi veličine i oblika badema koji su smješteni s obje strane maternice. Jajne stanice se razvijaju i sazrijevaju u jajnicima koji ih tijekom reproduktivne dobi žene oslobađaju u mjesečnim ciklusima.
Kod mnogih se žena u nekom razdoblju tijekom života pojave ciste na jajnicima. Većina cista na jajnicima ne stvara nikakve probleme i nisu opasne te većina njih nestane bez liječenja nakon nekoliko mjeseci.
Međutim, ciste na jajnicima, naročito one koje su puknule, ponekad mogu uzrokovati teške simptome.
Lojna cista je vrećica ispunjena tekućinom koja se stvara u koži. Uzrok pojavljivanju lojnih cisti nije poznat. Cista je ispunjena gustom bijelom tekućinom koja se polako nakuplja tako da cista polako raste kroz mnogo godina.
Tumori, koji su među najčeščim uzročnicima smrti u svijetu, to liječimo najčešće i sa garantnim uspjehom. Nije važno na kojem je mjestu, da li je to cista, miom, karcinom ili bilo kakav drugi naziv ili oblik, izlječeno je za do 2 mjeseca.
Hipertioza i hipotieroza, liječi se mjesec dana
Štitna žlijezda (štitnjača, lat. glandula thyreoidea), endokrina žlijezda, nalazi se na prednjoj strani vrata, ispod grkljana. Leptirastog je oblika, sliči na slovo H sa stanjenim prednjim djelom, isthmus, koji leži ispred dušnika, i dva režnja, koji leže postranično uz dušnik i grkljan. Štitasta žlijezda je teška tridesetak grama.
Glavni hormoni štitaste žlijezde su- tiroksin i trijodtironin . Pod nadzorom tireotropnog hormona (TSH) i hipotalamusa štitasta žlijezda izlučuje hormon tiroksin uz autoregulaciju, pa se izlučivanje aktivira čim se smanji razina tog hormona u krvi.
Uz ta dva hormona štitasta žlijezda izlučuje i kalcitonin, hormon koji sudjeluje u regulaciji koncentracije kalcijevih iona u tjelesnim tekućinama.Za sintezu hormona štitaste žlijezde potreban je jod. Jod dobivamo uglavnom iz hrane. Dovoljna količina joda je oko 50 mg godišnje.
Ako štitna žlijezda izlučuje premalo hormona, inhibicija hipofize i hipotalamusa bit će smanjena, pa će se poticanje štitaste žlijezde povećati. To se, na primjer, događa u slučajevima gušavosti kojoj je uzrok nedostatka joda u hrani. U takvim okolnostima štitasta žlijezda ne može proizvoditi dostatnu količinu hormona, pa hipofiza izlučuje mnogo TSH, a tkivo se štitaste žlijezde znatno povećava.
Akutno zapaljenje sluzokože materice nastaje prodorom bakterija.
Upala najčešće nastaje u toku menstrualnog krvarenja, poslije porođaja, poslije pobačaja, eksplorativne kiretaže, histerosalpingografije, biopsije.
Klinička slika akutne upale se karakteriše izraženim lokalnim bolom u donjem delu trbuha, visokom telesnom temperaturom praćenom groznicom, povećanim i razmekšanim uterusom (materica), gnojnim iscetkom iz uterusa, krvarenjem.