Infekcije u mokraćnom sustavu se dijele na infekcije gornjih ( upale bubrega i mokraćovoda) i donjih mokraćnih sustava (mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi).
Infekcije mokraćnog sustava mogu izazvati bakterije, virusi, gljivice ili paraziti. Uzročnici koji uzrokuju infekciju mogu ući u mokraćni sustav na dva načina .
Najčešći put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora mokraćne cijevi (kod muškaraca na vrhu penisa, a kod žena na otvoru mokraćne cijevi na mjestu gdje se kod žene otvara na stidnicu).
Ishod je infekcija koja se širi uzlazno prema mjehuru, mokraćovodima i bubrezima.
Drugi put širenja infekcije u mokraćni sustav je rjeđi, kroz krvotok, ravno u bubrege.
Mokraćni mjehur (lat. vesica urinaria) šupalj je mišićni organ koji pripada mokraćnom sustavu, a služi kao spremnik za mokraću (urin) koja se izlučuje iz bubrega.
Mokraća iz bubrega dolazi u mjehur mokraćovodima (lat. ureter), a iz njega je odvodi mokraćna cijev (lat. urethra).
Volumen mokraće koji mokraćni mjehur može primiti je 200-400 mL, a može se i povećati na 700 mL.
Na mokraćnom mjehuru razlikujemo: vrh, bazu i srednji dio mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur se nalazi u maloj zdjelici.
Urinarnu inkontinenciju dijelimo na brzo, odnosno akutno nekontrolirano mokrenje, i na sporo, ali stalno istjecanje mokraće.
Akutna urinarna inkontinencija najčešće je posljedica infekcije mokraćnog mjehura, ali može biti i posljedica upotrebe lijekova, nedostatka kretanja, kave, alkohola ili težeg zatvora.
Kronična inkontinencija nastaje zbog promjena u mozgu, mokraćnom mjehuru ili mokraćovodu ili u živčanom sistemu, koji nadzire rad mokraćnog mjehura.