Ružmarin (Rosmarinus Officinalis) ili rozmarin, rusmarin, lužmarin, žmurod, ruzman, čije ime potječe od latinskog ros marinus, odnosno "morska ruža".
Grmolika trajna biljka mirisnih zimzelenih listića sa sitnim svijetloplavim cvjetićima. Listovi su naspramni, sjedeći, čvrsti, kožasti, vrlo uski, a dugi 2-3 cm. Gornja strana listova je tamnozelena, a donja je sivobijele boje i lagano pustenasta.
Između ogranaka, razvijaju se pršljenasto na maloj peteljci maleni ljubičastoplavi cvjetovi.
Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Cvjeta od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate i po drugi puta.
U cvjetovima, listovima i grančicama sadrži eterična ulja, čija kvaliteta ovisi o klimi i o sunčanim i zaštićenim položajima.
Rasprostranjen je po sunčanim i kamenitim krajevima hrvatskog obalnog područja i otoka. Često se uzgaja po vrtovima i cvjetnim loncima, ali je vrlo osjetljiv na mraz, pa ga u sjevernim krajevima treba štititi od hladnoće. Raste na čitavom priobalnom području Mediterana, od Portugala do Male Azije i Crnom moru.
Upotrebljavaju se cvjetovi ružmarina (Flores rosmarini), izdanci u cvatu (Herba Rosmarini), a najčešće se sabiru listovi (Folia Rosmarini). Listovi se sabiru ljeti, režu se grane i stave sušiti. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Oleum Rosmarini). Cvjetovi i biljka u cvatu sabiru se u travnju i svibnju i suše u hladu. Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina.
Ružmarin se mnogo koristi u južnoeuropskoj kuhinji premda njegov žestok okus po kamforu nekima ne odgovara. Ako se štedljivo koristi, izvrstan je začin za juhe, pirjano povrće, meso, sve vrste pečenja i mekih sirova. Najbolje je u jelo staviti stručak, koji se kada jelo poprimi odgovarajuću aromu, izvaditi. Mogu se i listići odvojiti i sitno nasjeckati i dodati u zgotovljeno jelo.