Kopriva (lat. Urtica dioica) je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov.
Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi. Ima velik korijen. Stabljika doseže visinu do 150 cm, a listovi du dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice.
Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvijetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvijeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.
Ljekovita svojstva i druge koristi
Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma.
Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože.
Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje. Kopriva se često koriste i u tekstilnoj industriji, a njezina vlakna su jako hrapava.
Od koprive se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.