Bijeli sljez, (lat. Althaea officinalis), je trajna zelen visoka preko 1m. Cijela površina je prekrivena obiljem trihomima, te su veliki i naborani listovi mekani, sivkastozelene boje.
U pazušcima listova smješteni su veliki cvjetovi bijele ili svijetloružičaste boje. Bijeli sljez raste na vlažnim mjestima u srednjoj i južnoj Europi, te zapadnoj Aziji.
Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je začinska biljka porijeklom iz Indije, ali je danas rasprostranjena na širem području Mediterana, zbog čega je nezaobilazna u mediteranskoj kuhinji. Jednogodišnja je zeljasta biljka.
Božur (lat. Paeonia officinalis) zeljasta je biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae).
Biljka ima okrugle stabljike s prstasto razdijeljenim listovima. Korijen je trajan s nekoliko gomolja.
Dva do tri priljubljena tobolca s dlakavom prevlakom sačinjavaju plod, sa sjemenom crvene boje koje zrenjem mijenja boju u crno.
Brusnica je biljka koja se potvrdila kao prirodni antibiotik. Plodovi brusnice su bogati različitim zaštitnim tvarima, sadrže minerale, vitamin A, vitamin C, kalij i biljna vlakna. Crvena tvrda bobica zbog veće količine vitamina C ima kiselkast okus.
Bundeva (lat. Cucurbita pepo) jednogodišnja je biljka s puzavom stabljikom. Ostali nazivi jesu: tikva, buča, žuta tikva.
Puzava stabljika bundeve naraste i do 10 m, a cvijetovi su žuti i smješteni u pazuhu listova.
Divlji šipak, u narodu poznat kao šipak, divlja ruža, pasja drača, pasja ruža, srbiguzica, šipurina, šipurak, šepurika, je plod biljke iz porodice ruža.
Dvorežnjasti ginko ili japanska lijeska (lat. Ginkgo biloba) je jedinstvena vrsta stabla bez živih bliskih srodnika.
Ginko kao vrsta se klasificira u posebnu diviziju Ginkgophyta koja sadrži jedan jedini razred ginkgoopsida, red ginkolikih, porodicu ginkovki i rod ginkgo.
Najbolje je proučeni primjer živućeg fosila iz pliocena.
Hvarski lavandin (poznat i kao Hvarska lavanda i budrovka) je križanac prave lavande i širokolisne lavande.
Svi lavandini (Lavandula x hybrida) imaju mnogo više ulja od od prave lavande, no kvaliteta tog ulja je slabija. Hvarski lavandin, zbog razlike u kemijskom sastavu ulja, ne djeluje smirujuće, za razliku od prave lavande. No, hvarski lavandin je dobar analgetik.
Imela (Viscum) je zimzeleni poluparazit rod iz porodice Santalaceae.
Jasen (lat. Fraxinus) je rod drveća iz porodice Oleaceae.
Rod obuhvaća 45-65 vrsta u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi.
Kadulja ili žalfija (lat. Salvia officinalis), višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog korijena.
Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje.
Kopriva (lat. Urtica dioica) je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov.
Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi. Ima velik korijen. Stabljika doseže visinu do 150 cm, a listovi du dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice.
Korijander (lat. Coriandrum sativum), od grčkog coris -buba i amon - anis, je jednogodišnja biljka iz porodice apiaceae.
Biljka je visoka između 30 i 90 cm. U upotrebi su listovi i plodovi, koji imaju različitu aromu, te se nadopunjuju. Listovi podsjećaju na listove peršina.
Kuka (lat. Tamus communis l.) samonikla biljka iz porodice dioscoreaceae (bljuštevi) čiji su izdanci jestivi ali su plodovi vrlo otrovni. Nazivaju je crna kuka, bljušt, bruškandul ili kukovina.
Kuka je biljka koja je rasprostranjena diljem Europe, na Krimu, Kavkazu u Maloj Aziji i drugdje. Raste u gustim šikarama ili listopadnim šumama na rastresitom, hranljivom tlu bogatom ilovačom.
Lavande su rod biljaka iz porodice Lamiaceae. Rasprostranjene su diljem Mediterana, pa sve do Afrike i jugoistočnih predjela Indije.
Rod lavandi uključuje jednogodišnje i višegodišnje vrste, travolike vrste i grmove. Kako se radi o vrlo široko rasprostranjenoj kulturi, koja se diljem svijeta uzgaja mahom u dekorativne svrhe, ali i za komercijalnu upotrebu, lavandu nerijetko srećemo kako samoniklo raste u prirodi.
Maslačak (Taraxacum) rod porodice glavočike (Asteraceae, prije zvana Compositae). Ima 25 vrsta maslačaka, i obično se nalazi u krajevima s umjerenom i hladnom klimom.
Metvica (Mentha) je rod cvjetnica sa oko 30 raznih vrsta iz obitelji Lamiaceae. Metvica je rasprostranjena u Australiji, Americi, Europi i Aziji.
Također postoji nekoliko hibridnih vrsta. Metvica aromatična biljka, koja raste do visine od 10 do 120 cm, listovi su većinom tamno zelene boje.
Neven (Calendula officinalis), jednogodišnja ili rjeđe dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika, visine od 30 do 50 cm, razgranate, uspravne i dlakave stabljike, dlakavih i duguljastih listova, glavice od tamnožute do narančaste boje.
Primjena nevena u terapijske svrhe poznata je još od Starog Egipta, odakle se proširila u Europu.
Trputac (bokvica, žilovnjak, hajdučica), trajna zeljasta, vrlo česta livadska biljka. Pojavljuje se na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove putova, u jarcima i na vlažnim plodnim tlima. Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su – ženski, širokolisni trputac (Plantago major L.), muški, uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.) i srednji trputac (Plantago media L.).
Osobito su vrijedni listovi trputca zbog provitamina A, vitamina C i K, limunske kiseline, kalija, enzima i glikozida aukubina. Listovi se jedu sirovi (kao salata) ili se dodaju omletu, nabujku, kaši i pireu. Listovi vrste Plantago lanceolata kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje.Ima ljekovito svojstvo zaustavljanja krvarenja iz manjih rana i antibiotsko djelovanje.