Bijeli sljez, (lat. Althaea officinalis), je trajna zelen visoka preko 1m. Cijela površina je prekrivena obiljem trihomima, te su veliki i naborani listovi mekani, sivkastozelene boje.
U pazušcima listova smješteni su veliki cvjetovi bijele ili svijetloružičaste boje. Bijeli sljez raste na vlažnim mjestima u srednjoj i južnoj Europi, te zapadnoj Aziji.
Božur (lat. Paeonia officinalis) zeljasta je biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae).
Biljka ima okrugle stabljike s prstasto razdijeljenim listovima. Korijen je trajan s nekoliko gomolja.
Dva do tri priljubljena tobolca s dlakavom prevlakom sačinjavaju plod, sa sjemenom crvene boje koje zrenjem mijenja boju u crno.
Kadulja ili žalfija (lat. Salvia officinalis), višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog korijena.
Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje.
Neven (Calendula officinalis), jednogodišnja ili rjeđe dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika, visine od 30 do 50 cm, razgranate, uspravne i dlakave stabljike, dlakavih i duguljastih listova, glavice od tamnožute do narančaste boje.
Primjena nevena u terapijske svrhe poznata je još od Starog Egipta, odakle se proširila u Europu.
Ružmarin (Rosmarinus Officinalis) ili rozmarin, rusmarin, lužmarin, žmurod, ruzman, čije ime potječe od latinskog ros marinus, odnosno "morska ruža".
Grmolika trajna biljka mirisnih zimzelenih listića sa sitnim svijetloplavim cvjetićima. Listovi su naspramni, sjedeći, čvrsti, kožasti, vrlo uski, a dugi 2-3 cm. Gornja strana listova je tamnozelena, a donja je sivobijele boje i lagano pustenasta.